Putevi Isusa Krista

 Dodatna stranica

 

Religija1) kao “povratna veza” čovjeka s Bogom – na putevima s Isusom Kristom.
1) Riječ religija dolazi iz latinskog re-ligio = ponovna veza; s Bogom koji se u nama oblikuje iz unutrašnjosti. U udaljenoj usporedbi s hologramom nešto se slično događa i u velikome.

Spoznaja dubljih problema u ljudskom životu.

Za dalekosežne promjene u čovjeku se kao i za iscjeljenje putem molitve najprije postavlja Isusovo pitanje “Želiš li ozdraviti?” (Iv. 5, 6). Odnosno ‘znaš li koje nesavršenosti moraš promijeniti kada stupaš na put do Boga?‘ “Crvena nit” može se naći iza prividno posve jednostavnih, rijetko religiozno promatranih činjenica. U odrastanju se djeteta kroz mladost pa sve do odraslih dana dobivaju nove sposobnosti; uz što se međutim često prikrivaju prvotne sposobnosti spoznaje. Čovjek kasnije pomoću svoga prisjećanja i molitve može ponovno iznova dobiti ovaj prikriven prirodan način spoznaje. Pritom se razvijene sposobnosti i dalje zadržavaju dok se razriješava i opušta okorjelost bića. Duhovno-duševnim ili vanjskim “raskolima” u životu stvorena podjeljenost čovjeka – na intelekt i osamostaljeni nagonski život te između toga u maloj mjeri integriranu sredinu u “srcu” – tako se može jače sjediniti na različitim putevima. Može se dakle reći da se “plod sa stabla spoznaje” u mitu o raju odnosi na tu podjeljenost; i da izreka “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko” počiva na dubljoj spoznaji obraćenja – Isus u Mat. 18, 1-3; Mark. 10, 15; Luk. 18, 17. Ovdje se ne radi samo o dječjoj prostodušnosti, nego o prvotnim temeljima razvoja koji su zapravo “arhetipski”2), dakle naznačeni osnovni uzorci, izgubljeni dio čovjekove “upute za uporabu”. Taj put može voditi daleko izvan današnje ograničene umne svijesti.

2) arhetipski: pojam iz dubinske psihologije C.G. Junga itd.; kroz različite pojave doživljen glavni oblik ljudske egzistencije.

To ipak ne znači da je čovjek može stvoriti vlastitim snagama. Isus nudi stvaran put i snagu odnosno milost za njegovo svladavanje.Kršćanski tragači za istinom, mistici i alkemičari takvim su putevima upotpunjenja (uspor. na pr. Mat. 5, 48; Iv. 10, 34;…)veoma jasno koračali. I mnogi drugi kršćani su svjesno ili nesvjesno stvorili iskustva u tom pravcu. Ovo nije ovisno o tome jesu li više stupali svojim unutarnjimputem ili su svoju vjeru više uprezali u socijalnom smislu ili su – u smislu jednog, kako ga nazivamo, “punijeg kršćanstva” – u sebi združivali oboje. U mnogim kulturama su tragali za svladavanjem unutarnje rastrganosti čovjeka; o tome svjedoči i nastojanje taoističkih alkemičara, različitih vrsta joge itd. 3)

3) Indijska riječ joga, doslovno = “upregnuti” također znači traganje za ponovnom vezom s prauzrokom.

“Bogočovjek” ili od Boga poslan čovjek Isus Krist, “novi Adam” predstavlja signal da od sada i ljudi u biti mogu povratiti svoje prikrivene prvotne osobine; i da je došlo vrijeme da se ludosti, koje su u međuvremenu postale opasne, opet dovedu u red. U sebi bi kao “sretan slučaj” za Zemlju mogao sjedinjavati vezanost na prvotan izvor smisla života – Boga – i visokorazvijenu ljudsku svijest. Mogao bi savladati degeneracijske snage. Iako pokazuje razlike do drugih ljudi ipak je bio čovjek koji je sve to mogao ispuniti na takav način. Time i ljudi mogu lakše slijediti taj put, - napose kada to svjesno čine. Ali i za takve ‘koji ništa ne znaju o povijesnom Isusu njegov život uključivši i uskrsnuće nije bez posljedica – slično kao kada na pr. životinje na nekom otoku nešto dodatno nauče, kada životinje iste vrste na udaljenim otocima takve sposobnosti odjednom brže razviju, jer imaju neku vrstu zajedničkog polja snaga kao što to na pr. prepoznaje R. Sheldrake.

Unutarnji odnos čovjeka do Krista i Boga moguć je ponajprije i bez crkvenog posredovanja; čak i kada je ponekad od pomoći odgovarajuća zajednica kršćana. Suprotstavljene teologije, koje su cjelokupno Kristovo biće ponovno razdvojili na dušebrižnika i socijalnog reformatora, nisu više konac mudrosti čak i kada nekima nakratko mogu pomoći napose ako su upoznati s većinom tih teologija. Svaki pojedini čovjek može se na pr. “u tihoj sobici” te u konačnici i na trgu izravno prilagoditi Isusu. To se s jedne strane može dogoditi pomoću prisjećanja svojih predajom sačuvanih osobina (evanđelja). Tko je međutim otvoren za to da se Isusa može spoznati i nakon njegove smrti (kao što na drugi način – između ostalog bez ove zemaljske vidljivosti – i svaki čovjek prema mnogim svjedočanstvima smrt preživljava kao svjesno biće) Isusa može promatrati i kao trenutačno djelujuće biće. Moguće je i osjetiti da “u njegovu imenu” odnosno s njim kao ‘velikim bratom’ zajedno molimo Bogu Ocu koji sve okružuje. (uspor. Iv. 15, 16; Mat. 6, 7-15; Mat. 18, 19-20). Na pr.:

Bože, moj izvore, moja pomoći i moja nado!
Sjedinjen s Isusom Kristom * zahvaljujem Ti za sve što dolazi od Tebe;
oprosti mi na onom što me udaljilo od Tebe **;
dozvoli mi da u ovoj tišini postanem kreativan kroz Tvoj duh ***;
vodi me na Svome putu.

*) Tko smatra da je prikladno može ovdje uključiti i Mariju. Time se mogu privući muške i ženske osobine čovjeka.
**) Nadalje se, ovisno o svojoj konkretnoj pojavi, svaka negativno shvaćena pobuda može 1. sagledati iznutra (na pr. bojažljivost, zloba, ravnodušnost i oholost; pretjerana sumnja, …Oili problem; sve to kada se pojavi u mislima ili riječima, uspor. na pr. Mat. 5, 22). 2. umjesto mozganja mirno pričekati jedan trenutak da postanemo svjesni o čemu se radi. Nakon toga 3. Takav spoznat, upravo tjelesno osjetljiv teret u molitvi predati Bogu (osim toga se može cijeli životni put predati Bogu odnosno Kristu) 4. mirno pričekati dok se to ne osjeti odnosno ne bude vidljiv trag olakšanja – ili dok se u svijest ne prodre “odgovor”.
***) U tišini se mogu ‘umiriti’ svakodnevni događaji te su tako dostupniji za razradu odnosno molitvu. Tada je ponovno prisutno više otvorenosti za novo.

 

Značenje etike na tome putu.

Jedna razina na putu je “ljubav do Boga”, koji se nalazi iznad svega, “i do svoga bližnjega kao sebe samoga” (Mat. 19, 19); dakle i do sebe samoga; ljubiti sebe samoga može biti dio nastojanja da se prepozna vlastita zadaća u okolini. Ljubav može spajati s Kristom, jer je to njegova glavna osobina povezana s mudrosti. Put dobroga djela u Kristovu smislu tek kroz unutarnje i vanjsko djelovanje čini razumljivim i kršćanski put. Isus je zadržao utemeljena osnovna etička pravila; jer čovjek “(obično) žanje što sije” (Gal. 6, 7); u pojedince je usadio odgovornost umjesto da naglašava vanjski zakon. Pritom se može spoznati da u čovjekovoj unutrašnjosti postoji nešto – čak i kada se može osjetiti samo kao savjest - , što je usklađeno s Kristom; odakle se događa neka vrsta unutarnjeg “preporoda” (Iv. 3). To znači da se tijekom vremena čovjek kao cjelina sve više usklađuje s duhom kakvog je proživio Krist. Ovo ishodište u unutrašnjosti može se spoznati u srcu ili u duši odnosno duhu, načini spoznaje su individualno različiti. Koliko god pojedinac uspjeva spoznati Krista odnosno s njime povezanu snagu svrhovito je što češće prizivati u svijest ono što je individualno poznato, da se stim stupi u izravniju vezu – čak i kada se u prvom redu ne mogu ustanoviti jaka djelovanja.

Sa snagom, koja se tako u čovjekovoj unutrašnjosti razvija kao dar milosti, može se povezati univerzalna iscjeljiteljska snaga koja dolazi od “vanjskoga” Krista odnosno Boga. I ovdje individualan način doživljavanja može biti veoma različit, u ovom slučaju će ipak biti jasan i na određen način utjecati na okolinu. Dok je takav razvitak dosada bio ograničen na nekolicinu koje se označavalo “misticima”, “svecima” itd., takve se pojave u naše “apokaliptično” doba mogu u porastu proširiti i na jednostavne ljude – što se vjerojatno u svome značenju neću uvijek prepoznati na jednak način; zbog toga to vrijedi spomenuti. To univerzalno djelovanje “izvana” se može ili prihvatiti ili se pod određenim okolnostima bolno sudara sa zabarikadiranošću onih koji u svojoj unutrašnjosti nisu razvili ništa slično – tako da ih se u ovom slučaju može smatrati “sudom”.

Vodi me tako da drugima ne naškodim na njihovu putu do Tebe;
vodi me da drugima pomognem u Tvome duhu;
štiti me na mome putu; *
Pomogni mi da postignem veći sklad s Tvojom ljubavi.

*) Ovdje se mogu uključiti i drugi.

 

Srodan razvoj u velikom, u pradavnim kulturama.

Kao kod stupnjeva razvoja od djeteta do zrelog čovjeke (vidi gore) i u ljudskim kulturama protječu slični stupnjevi svijesti. Uz njih s jedne strane dolazi do stvaranja novih sposobnosti (slobodnija volja, osjećanje i mišljenje), a s druge strane smanjuju svoju prvobitnu povezanost s cjelokupnim “stvaranjem” te time nagomilavaju probleme. (Uspor. na pr. Jean Gebser, “Prvobitnost i sadašnjost”: uzastopce arhaična, magična, mistična razumna svijest; izvan toga se može razviti jača integracijska svijest, koja se napr. može nazvati pametna svijest.) Izraziti uzori su također utjecali na to da se razvojni koraci u svojoj početnoj prepoznatljivosti mogu otkriti i u velikom, ili barem u kulturno presudnoj mjeri. To se unatoč svim suprotnostima često događalo uz velike gubitke. U novije se vrijeme već može opaziti da se čovječanstvo i njegovi narodi itd. nalaze pred sudbnonosnim izazovom provođenja obnovljenih manjih i većih “kvantnih skokova” ili evolucijskih koraka ako žele preživjeti 4). Do njih dolazi već oko 2000 godina. Sve ovo se više ne mora događati na teret dobivenih sposobnosti i razuma. Kada dovoljno pojedinaca razvije cjelovitiju umnu svijesti za novo povezivanje sa svojim božanskim postankom 1), još se uz pomoć “odozogor” može pobijediti u utrci s apokaliptičkim katastrofama. Tu svakako valja ubrojiti i odnos do vanjskih aktivističkih pokreta kao što je mirovni itd., - svi dobronamjernici imaju svoje “potrebno” mjesto u “igri” -. Mnogi ljudi – preko etabliranih religijskih pravaca – očigledno tragaju za time; unaprijed odlaze u budućnost i pomažu pri obnavljanju prošlosti čak i tamo gdje još prevladava premnoga “prosječnost”. Poput pitanja o kokoši i jajetu je rasprava o tome je li vanjsko “spasenje” svrha ili egzistencijalni napredak svijesti i biti čovjeka. Dosadašnje ljestvice vrijednosti moraju se iz temelja promijeniti, jer si čovjek može posve točno predstaviti kuda će ga odvesti nastavak dosadašnjeg, zastarjelog programa. Budući da je sve dio cjeline, i svako dobro djelo prelazi u cjelinu.

4) S pesimističkim pogledom u posljednjoj knjizi Herberta Gruhla “Uzašašće u ništa” ne slažemo se jedino zbog toga, jer se svakako može napipati izvor razvitka i snage kojega nije zapazio, a koji ipak predstavlja samo jednu nadu: Boga.

Inspiriraj ljude da odluke o životu i smrti predaju u Tvoje ruke *;
Pomogni onima koji rade za Tvoje stvaranje;
Odvedi ovaj svijet do prolaza prema Tvome nagoviještenom novom vremenu. **

**) Ovdje se mogu uključiti i pojedinosti ili ih se nakon toga može obraditi u meditacijskom promatranju; na pr. ‘prekinuti rast nasilja i reakcije na nasilje’, ‘nasilju oduzeti temelj rješavanjem problema’, ‘voditi miroljubiv dijalog između dobronamjernih pripadnika različitih religija’, … .**) Luka 11:2; 21:31. Otkrivenje 11:16. Bog dijeli ljubav koja mu je dana.

 

Predstoji dakle “obraćenje” Bogu u malom i velikom.

Pri tome se ne radi u prvom redu o „predstavama o vjeri", dakle o ljudskim razmišljanjima o religiji; nego više o stvarno življenoj povezanosti čovjeka s Bogom.

Iv. 16, 12-13: Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.
No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

 

Povratak na početnu stranicu Putevi Isusa Krista  http://www.ways-of-christ.com/hr

Druge ponude, opširniji tekstovi u drugim jezicima.
Putevi Isusa Krista, njegovi doprinosi ljudskoj svijesti i promjenama čovječanstva i zemlje: nezavisna informacijska stranica sa stajalištima mnogih područja istraživanja i duhovne spoznaje; s praktičnim uputama za osobni razvoj