Putevi Isusa Krista

Dodatak:

O papi Ivanu Pavlu II. i o drugom putu Katoličke crkve.

Jedinstveni papa Ivan Pavao II. nije se dobro uklapao u zastarjele šablone:
u moralnim i crkveno-pravnim pitanjima moglo se ga smatrati kao „krajnje konzervativnim" ili „desnim", - a da naravno ne zastupa „interese kapitala", koji su često povezani s ovim pravcem; u ulozi onoga koji upozorava na socijalnu pravednost i mir bio bi njegov put prije „napredan" ili „lijevi" – i to svakako bez otvorenosti za komunističke ekstreme.
Kao što se to prikazuje na našim stranicama, sam Isus u temelju predstavlja prevladavanje krivih proturječja. (Isus je mjerilo za sve).

Drugi dostojanstvenici katoličke crkve su često kočili prodre Ivana Pavla:
Kad je primjerice Boga molio za oprost zločincima iz povijesti Crkve, očigledno nije smio ići tako daleko kao što je želio; njegovi koraci, kojima se približavao drugim crkvama, bili su oslabljeni uredbama vatikanske vjerske kongregacije; njegov poštovani stav prema mjestima marijanskog ukazanja poput Međugorja nadležni mjesni duhovnici dijelom nisu u potpunosti opazili; itd. Utjecaj pape na svoju vlastitu crkvu je također veoma ograničen.

Na novog papu se unutar i izvan katoličke crkve projiciraju posve različite nade. Bitno bi trebalo biti da se ta crkva jače založi za svoje stvarne mogućnosti unutar ekumene. Važna ostaje i njega odnosa između kršćana i drugih religija – ubrzavana sa strane pape prilikom molitava za mir u Asizu kao i kroz projekt "svjetskog etosa" koji nije posve usko povezan s papom.
Kod unutarcrkvenih reformi bi primjerice dragovoljnost celibata i dopuštenje zaređenja đakonica i svećenica mogle proizaći iz unutarkatoličkih prosudbi i razgovora s drugim kršćanima. Prisutna je dakle ekumenska pozadina. Upravo to ne znači da bi se rimsko-katoličkoj crkvi moglo savjetovati da se sa svojim "interesnim skupinama" jednostavno prilagodi već posve površnom svjetskom društvu.

Ono što mnogi u svojoj nutrini traže od duhovnog vodstva crkva i njezino vodstvo može ispuniti samo u ograničenoj mjeri - čak i ako se trudi postići bolji odnos sa svojom bazom. To vodstvo u konačnici – za pojedince kao i za crkvu ili crkve u cjelini – može doći samo od Boga.

...